Park Velikana

STAKA SKENDEROVA

(1831-1891)

„Cilj života Stake Skenderove bio je osnivanje djevojačke škole u Sarajevu, da bi postavila osnovu obrazovanja ženskog pola među pravoslavnim stanovnicima Bosne.“

Aleksandar Giljferding o Staki Skenderovoj

Staka Skenderova rođena je u Sarajevu 1831. godine, u porodici koja je bila porijeklom iz Prijepolja. Brigu o njoj, nakon očeve smrti, vodio je brat Ilija. Staka je rano naučila turski jezik, što joj je pomoglo da lakše sa svojim zahtjevima nastupa kod turske uprave, da dobije dozvolu za rad škole ali i novčanu povremenu pomoć. Pored turskog govorila je i grčki i ruski jezik, i nerijetko bivala od pomoći sarajevskim trgovcima u sklapanju poslova. Pismenost je stekla samouka ili u osnovnoj školi u Sarajevu, ali o tome nema tačnih podataka. Zna se da je dosta čitala i da je jedina žena tog vremena koja je pjevala u crkvi.

U vrijeme kada se na obrazovanje ženske djece nije ni pomišljalo, Staka je 1858. godine otvorila prvu žensku školu u Sarajevu – Sarajevsku djevojačku školu „Sveti Sava”. Ovim činom Staka je zaslužna za početak obrazovanja ženske djece u Bosni i Hercegovini. Staka je bila veoma neobična žena za vrijeme u kojem je živjela, posjetila je Jerusalim, gdje je bila na hadžiluku i primila monaški čin, a za nju se s pravom može reći da je bila žena koja je svojim izgledom i oblačenjem jasno stavljala do znanja da se „odrekla ovog svijeta”. Nosila je muško odijelo, brinula se o obrazovanju djevojaka i bila prijateljica Pauline Irbi.

Stakinu školu, smještenu u Srškića kući, podržavao je i tadašnji osmanski vezir u Bosni, Topal Osman-paša, jer su nju pohađala i njegova ženska djeca. Pored srpske, u školu su upisivana i djeca iz sarajevskih muslimanskih i jevrejskih porodica. Za djecu bogatijih roditelja školarina se plaćala, od toga se kupovao materijal za ručni rad, dok je školovanje bilo besplatno za djecu iz siromašnih kuća. Prvi dokument o održavanju ispita u ovoj školi objavio je Bosanski vjestnik 1866. godine, hvaleći rad i trud Stake i njenih saradnica, a posebno su hvaljeni ručni radovi učenica. Ženska škola Stake Skenderove slobodno se može nazvati početkom opismenjavanja žena u Sarajevu. Njene učenice bile su prve učiteljice u školi u Mostaru.

Život Stake Skenderove okončan je tragično, jer su je 1891. godine, dok se vraćala sa zabave na Ilidži, pregazila konjska kola. Preminula je 26. maja 1891. godine, a sahranjena je na pravoslavnom groblju na Koševu. Kako to obično biva, priznanje za Stakin rad, koji je uveliko doprinio razvoju Sarajeva, došlo je tek nakon njezine smrti. Jedan stranac na proputovanju kroz Sarajevo, 1868. godine prijatelju u Zagrebu o Staki je napisao: „No jedno je, što nam se vrlo daje na čudo. Usred Sarajeva, gdje korov divljaštva raste bujno, nikla jedna učiteljka, djevojka, po imenu Staka Skenderova, koja nam se čini kao Deifoba, koja u opustjeloj kakvoj pećini proriče usamljenih glasova žive istine...”

Njeno djelo „Ljetopis Bosne”, zahvaljujući ruskom konzulu i putopiscu Aleksandru Giljferdingu ugledalo je svjetlost dana.