Park Velikana

PATRIJARH SRPSKI PAVLE

(1914–2009)

„Čuvajte i neprijatelje svoje
i molite se za njih jer ne znaju šta rade.”

Pavle, rođen kao Gojko Stojčević, bio je srpski sveštenik i 44. patrijarh Srpske pravoslavne crkve. Rođen je 11. septembra 1914. godine u selu Kućanci, blizu Donjeg Miholjca, u tadašnjoj Austrougarskoj monarhiji (današnja Hrvatska). Kao dijete je pokazivao veliki interes za crkvu i duhovnost, a bio je i odličan učenik. Kada je Gojku bilo 16 godina upisao se u Bogosloviju u Sremskim Karlovcima.

Nakon završene bogoslovije postao je monah u manastiru Blagoveštenje kod Ovčara. Tada je dobio monaško ime Pavle. Brzo je napredovao u hijerarhiji crkve i postao poznat po svojoj duhovnoj snazi i skromnosti. Patrijarh German je 1990. godine uputio molbu Vrhovnom sudu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije za priznavanje Pavla kao vladara Srpske pravoslavne crkve. Njegova molba je odobrena, a patrijarh Pavle je postao 44. patrijarh Srpske pravoslavne crkve. Pavle je bio poznat po svojoj jednostavnosti, skromnosti i dobroti. Bio je omiljen među vjernicima, ali i van crkvenih krugova.

Bio je jedan od patrijarha koga su vjernici nesebično voljeli i cijenili. I to prije svega jer je živio kao i narod u čije se ime obraćao Bogu i molio za njega. Tako su ljudi često mogli da vide patrijarha Pavla među narodom kako pješači ili se vozi javnim gradskim prevozom. Važio je za čovjeka koji je ustajao veoma rano i živio u potpunosti prema Jevanđelju i u skladu sa onim što je govorio. Osim po duhovnosti, bio je poznat i kao neko ko je bio vičan svakodnevnim, životnim stvarima, pa mu tako nije bilo strano da nešto popravi, bilo da su to cipele ili naočare. Volio je da kuva, što je često radio, ali je i šio. Patrijarhu Pavlu nijedan fizički posao nije bio stran, ni težak. Soba patrijarha Pavla u Patrijaršiji bila je toliko skromna da je podsjećala na monašku ćeliju. Postio je tokom cijele godine na vodi, ribu je jeo veoma rijetko, a meso skoro nikada.

Na mjestu patrijarha bio je skoro dvije decenije, a bio je svjedok i ratnih dešavanja na prostoru nekadašnje Jugoslavije. Nije pravio razliku među ljudima, često je ponavljao da smo svi djeca Božja, osuđivao je svako nasilje i zločine, bez obzira na to ko ih je činio, kom su narodu činjeni i kojoj vjeri. Poznato je i da je krajem devedesetih godina učestvovao u nekoliko protestnih šetnji protiv Slobodana Miloševića.

Zalažući se za mir, pomirenje i ljudsko jedinstvo, patrijarh Pavle je postao simbol nade i moralnog vođstva u teškim vremenima za Srbiju. Tokom svog patrijarhata, Pavle je bio svjedok i učesnik u političkim i društvenim previranjima u bivšoj Jugoslaviji. Bilo je vrijeme ratova, sukoba i nestabilnosti, ali se patrijarh Pavle uvijek zalagao za mir i suživot među ljudima. Pavle je takođe bio poznat po svojoj humanitarnoj aktivnosti. Bio je predsjednik Crkvenog dobrotvornog fonda „Episkop Mihailo”, koji je pomagao siromašnima, izbeglicama i drugim ugroženim grupama. Njegova posvećenost humanitarnom radu bila je izuzetno cijenjena i priznata.

Patrijarh Pavle je bio aktivno uključen u različite humanitarne aktivnosti i pružao je podršku siromašnim i ugroženim grupama. U svojim djelatnostima i duhovnim naporima, pokrivao je područje koje uključuje i Istočno Sarajevo.

PPatrijarh Pavle je preminuo 15. novembra 2009. godine u Beogradu u 95. godini. Prema vlastitoj želji, izraženoj u testamentu, sahranjen je u manastiru Rakovica, koji je danas mjesto hodočašća vjerujućeg naroda. Njegova smrt je izazvala veliku tugu i gubitak ne samo među vjernicima, već i među ljudima širom svijeta koji su ga poštovali zbog njegove duhovnosti, dobrote i mudrosti.

Odlikovan je Ordenom Nemanje prvog stepena, Ordenom Karađorđeve zvezde prvog stepena, ruskim ordenom „Dostojanstvo“, a dobitnik i nagrade Međunarodnog fonda za unapređenje jedinstva pravosčavnog naroda i Fonda Svetog apostola Andreja Prvozvanog.

Ime patrijarha Pavla nose brojne ulice u Srpskoj i Srbiji ali i vrtić u Istočnom Novom Sarajevu.